JESENSKO SUNCE

Jutro je. Maja sjedi pored prozora, mrda nožnim palcima i gleda kroz prozor trljajući prstima oči.

-Ali tko je ostavio uličnu svjetiljku da gori?! – iznenađeno reče

-Jesen je zapalila svoju svjetiljku. – reče mama

-Gle, pa to je sunce! Samo se skrilo među granama. – nastavi Maja

-Kakao je gotov, dođi u kuhinju. – reče majka.
Maja docupka s noge na nogu u svojim velikim dlakavim papučama u kuhinju. Ispije pola šalice kakaka, a majka je ogrne toplim džemperom. Opet priđe prozoru.

-A tko pali ljetnu a tko zimsku svjetiljku?! – upita ona

-Postoji svjetiljka koja vazda gori – reče majka

-Sunce! – reče Maja
-I sunce mora netko užgati -….reče majka i nastavi

Bog to radi s malom žigicom. Ljeti se razveseli kad vidi polja suncokreta, pa zapali sva svjetla da ih doboro pogleda. Zimi zaviruje kod djeda Jure, pa se čudi kakve je sve stvari djeda uz malu svjetiljku napravio, pa zgasi sva ostala svjetla po svijetu ne bi li i drugi ljudi postali strpljivi kao on.

-Otkud ti to znaš?! – začuđeno je gleda MajaTo sam pročitala pod malom svjetiljkom. – reče mama i nasmiju se obje.

Silva Bajić